Dvorac kralja Nikole u završnici januarskog programa zimske scene „Barskog ljetopisa” ponovo je transformisan u malu pozorišnu scenu, na kojoj je ovoga puta prikazan komad Beogradskog dramskog pozorišta „Ne igraj na Engleze”. Predstava za koju su karte, kao uostalom i za sve do sada igrane na zimskoj sceni, brzo rasprodate, dobro je prihvaćena, pa je glumački ansambl u četvrtak, 25. januara, dobio gromoglasan, višeminutni aplauz barske publike, koja je na kraju stojećim ovacijama pozdravila Marka Živića, Ivana Tomića i Daniela Siča. Tri glumca tumače likove trojice urbanih tridesetogodišnjaka, „zaglavljenih” već negdje na prvim životnim krivinama, opsjednutih sportskim klađenjem. Njihov najupadljiviji problem je, dakle, strast prema kockanju, koji pisac teksta Vladimir Đurđević i mlada rediteljka Staša Koprivica određuju kao „jedan od suštinskih zloduha ljudske prirode”. Šire sagledano, ispred gledalaca su ljudi koji se zapravo suočavaju sa ozbiljnim identitetskim pitanjima i problemima, iza kojih stoje višestruka nezadovoljstva i neuspjesi.
– Taj problem imaju sve generacije. To su neke izgubljene duše koje recimo kladionicu vide kao put do brzog rješenja nekih problema. U stvari je to put kojim ne možeš nigdje stići. Ljudi se prepoznaju sa tim momcima, koji su donekle promašili svoje živote spletom okolnosti, spletom ratova koji su im se dešavali, spletom nezavršenih fakulteta, nedovršenih ljubavi, spletom svega što je dio života. Moram da priznam da nas je Staša, kao i Vlada Đurđević koji je napisao bazni tekst, pustila da radimo, a potom nas kao reditelj samo pratila, što i jeste njen posao. Naše energije su se sklopile. Mislim da ta predstava traje jer je radimo s dušom i iskreno – kazao je glumac Marko Živić. O tome koliko dugo ovaj komad živi govori i brojka koja premašuje 250 izvođenja na tri kontinenta. Ubrzo nakon premijere u Beogradskom dramskom pozorištu postala je hit predstava, koju su, kako smo saznali, zavoljele više dame, jer im je „omogućila da zavire u svijet muških i kumovskih odnosa”. Bliskosti predstave sa publikom doprinosi i intimna, kamerna atmosfera za igranje, kakva je bila na sceni u Dvorcu.
– Ova predstava se najbolje osjeća na malim scenama. Mi to i u Beogradu igramo na maloj sceni. Kada ode na nekih 400 mjesta, ta se intima gubi, jer traži mali prostor. Zato sam zadovoljan uslovima na ovoj sceni – kaže Živić. Na ljetnjem „Barskom ljetopisu” igrao je davno, i zato se pitao, kada je dobio poziv za gostovanje, otkud zimski „Barski ljetopis”.
– Zapitao sam se, šta da mi radimo zimi u Baru? Potom mi je rečeno za zimsku scenu, i da Festival traje cijele godine, što je jako dobro – pohvalio je Živić. D.S.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.
)){kind=small}
